Neku večer mi je zbilja bilo dosadno pa sam odlučio po ne znam koji put preći sve postove na starom blogu..adresa nije bitna...onaj koji je treba znat je zna, a onaj koji ne ne...i ono što sam shvatio, tek sad što je najgore od svega i što me natjeralo da se zapitam o svojoj sposobnosti procjenjivanja i zaključivanja oko određenih postupaka, osoba i da ne nabrajam, je to koliko sam bio slijep a u nekim trenucima sam jednostavno bio, kako da to kažem, uskog pogleda...zbilja je nevjerovatno da mi je tek sad, nakon godinu-dvije zapravo došlo u glavu koliko sam ja ustvari bio glup..Nepojmljivo mi je to kako sam mogao imat povjerenja, vjerovat osobi do te mjere da bi glavu dao za nju a da je u životu nisam vidio? riječi su varljive..nikad ne možemo znat jer osoba stvarno misli ono što govori ili se samo pretvara kao većina ljudi danas? pogotovo kad se nečiji odnos zasniva samo na riječima koje smo izrekli putem sms-a, msn-a, fejsbuka i sličnih pizdarija....što se mene konkretno tiče, tu sam se jako opekao i to na osobama na kojima mi nije bilo ni na kraj pameti...ali to mi je bila škola..jedna velika škola...pametni uče na tuđim greškama, a budale na svojim...izlizana fraza, ali vrlo precizna i posve točna....iz tog razloga ja sam se okanio, da tako kažem, kreiranja odnosa preko neta, različitih chatova i sl....ako se već krenem dopisivat s nekim, i ako mi se, onako, na prvi dojam učini zanimljivom, onda obavezno želim tu osobu vidjet uživo...da vidim je li to zbilja onakva osoba kakva se predstavlja u našoj komunikaciji...jer preko poruka i sl. je puno veća mogućnost manipulacije nego uživo...gestikulacije, pogledi puno odaju o osobi...
No, u mom životu postoje osobe s kojima jedino komuniciram na taj način jer nažalost nema drugog jer smo iz drugih krajeva a s jako malom mogućnošću viđanja s obzirom na naše financijsko stanje plus mnoge svakodnevne obaveze koje su prioritetne...ali ja sam njih upoznao, znam kakve su u prirodi..i to je onda nešto sasvim drugo...

Nevermore-Chances Three

There's just three chances
In your life
To shine in the sun
Take them
Live through them
They show you how to love
Youth is fleeting
And sweet full of wonder
Then falling away
Turn and your grown, earning wisdom
Then you'll grey like a leaf in the autumn
Life just somehow passed by
Chances three
Life's sweet memories
All in the blink of an eye
Who's to say where we're going
I wont struggle to try
Chances three
Life's sweet memories
To take to the other side
Just three chances
Youth is fleeting and sweet
Full of wonder
Then falling away
Turn and you're grown earning wisdom
Then you grey till the wind calls your name
Chances three
Life's melody
Cryptic symphony
And we dance on the strings
Chances three

Tri mjeseca nisam pisao na blogu pa eto..imao sam potrebu da nešto i napišem. Fax mi ide jako dobro, redovno upisan u drugu godinu. Sad se spremam za koncert Iced Earth-a i Saxona u subotu. To će biti jeben koncert. Što se života u globalu tiče, sve ide svojim normalnim tokom, bez većih oscilacija, bez većih spoticanja. Tu i tamo mi se potkrade koji ispad, ali sve u granicama normale..Barem se to meni tako čini. Društvo mi je zakon, već godinu-dvije isto bez promjene..Iako sam se s jednom frendicom počeo razilazit ali ne svojom krivicom. Kad ti je u glavi kaos, i kad ne znaš što želiš od života, teško je s drugima održat komunikaciju i zdrav i normalan odnos..Kad tad ćeš se nosit sa svim problemima sam, bez ikog uz sebe, a što je najgore, krivit ćeš sve druge oko sebe a sebe uvjeravat u to da si žrtva. S takvim stavom, dovodimo se u stanje potpunog ludila i nepovjerenja u sebe same što rezultira propašću našeg identiteta. Problem je u tome što nikog ne možeš natjerat da shvati ono što je očito ako osoba sama ne potrudi. Ja se mogu samo nadati da će ona na vrijeme shvatiti da ovo nije način. Iako samo se nadati nije dovoljno. Ali u nedostatku drugih rješenja, to mi je jedino i preostalo..